Naslovna / Nekategorizirano / Moj Rastiče

Moj Rastiče

Moj, Rastiče, moja očevino,

Moj , Rastiče, zapuštena njivo,

U tebi je vazda sunca bilo,

Ovdje gledam samo nebo sivo.

U voćnjaku kruške, šljive, višnje,

Paradaiz sladak ko jabuka,

Ko u raju svud se miris širi,

A ni blizu neka gradska buka.

Nema više ogromnoga hrasta

I drveni stolić je nestao,

Ko Edemski vrt je sve to bilo,

Ljepše mjesto nisam poznavao.

Kukuruza za pečenjke bješe,

Dva tri reda sve sama metlika,

Starost svoju u sivilu živim,

Da se vratim slaba je prilika.

Prvi rod šljiva tamo sam ubrao,

Nije puno, samo mala kaca,

Svaka pomisao na prošlost,

U velku me nostalgiju baca.

Sijali smo peršun, celer, mrkvu,

Nekoliko lija crvenog i bijelog luka.

Sada tamo raste žbunje, trnje i topole,

Tužno maše ostarjela ruka.

Zbogom tebi, moj lijepi Rastiče,

Zbogom moja zapuštena njivo,

Puno kultiviranog svijeta prođoh,

Nigdje ko u tebi ne bješe mi fino.

Gdje sad živim, gledam nebo sivo,

Olujni vjetrovi, ovdje često pušu,

Još samo na KREPŠIĆKOM PORTALU,

Ja napajam i srce i dušu,

A navratim onda i u Drenovu,

tam pročitam koju vijest novu.

Marko Krnjić

 

Comments

comments

Pročitajte još

Ova zemlja porodila je mnoštvo pravih budala

Ne stišavaju se reakcije na istup federalne zastupnice Elzine Pirić. Nakon njezinog govora na sjednici federalnog …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.