Kad nebo plače,
plače se i meni,
koraci su mi teški,
kapci moji sneni.
Nekako, sve je tužno,
niko veseo nije,
u tom oblaku crnom,
nešto se tužno krije.
Al, pomisli samo
prestaće da pada,
usijaće i sunce,
a onda i nova nada.
Prestaće da pada,
pojaviće se duga,
sa prekrasnim svojim bojama,
nestaće i tuga.
Marko Mišković – Miško