Krepsic Veni Vidi Krepšić
Svako godišnje doba u našem narodu posebno se isticalo a posebice jesen.
Jesen je bila i najveselije godišnje doba iz više razloga. Jedan od razloga svakako je ubiranje usjeva i plodovi raznih voćaka nakon teškog i mukotrpnog rada.
S toga se marljivo radilo kako bi se svi ti poslovi završili te napunili ambari i pletenke rakije. Međutim , nije samo to bio razlog veselja u našim krajevima .Razlog veselju bio je i dolazak vremena ženidbi i udaja koje su dolazile s prvim danima jeseni.
Prije samih ženidbi i udaja nastupilo bi vrijeme svakodnevnih ,,sijela” kada bi se momci i djevojke upoznavali . Na trijemovima starih kuća organizovana su sijela uz šargiju i violinu za momke i djevojke dok bi domaćini razgovarali o uspješnosti prinosa te godine.
Često su se na sijelima dešavale razne podvale kako bi ta večer bila što interesantnija. Nije bila rijetkost ,,krađe ” djevojaka koje bi se poslije završavale mjerbom obitelji te vjenčanjem istih.
Takođe znalo se desiti da se djevojka obeća momku te mu kao garant da ogrlicu načinjenu od dukata (šormana).
Ipak, żene kao žene i tada su znale prevariti momke te se udati za drugog .
Da li sreća ili nesreća ostavljenom momku za utjehu ostajala je zlatna ogrlica.
Danas nažalost momci ostanu praznih ruku
Znalo se dešavati da mlada pobjegne s drugim mokom uoči samog dana vjenčanja što bi bio veliki udarac obitelji mladoženje.
Iz istinitih priča starijih saznao sam i slučaj kada je mlada prespavala prvu veče kod mladoženje te drugi dan pojegla drugom momku. Tada bi se u narodu ispredale razne priče te govorilo kako je djevojka ista majka, primjer ,,ne ide jabuka daleko od stabla ” ili za momke ,,ne ide triješće daleko od klade”. Ipak najviše se držalo izreke ,,beri gljive oko svoje njive ” .
Na koncu možemo reći da je život naših očeva i djedova bio sve samo ne dosadan.
Za kraj još ću samo reći obično stari ljudi znaju kritikovati današnje mlade kako su raspušteni ali zar oni nisu samo učili od vas ?
Ipak bilo kako bilo tada su nasa sela odzvanjala od zvuka šargije i violine te od pjesme momaka i djevojaka .
Danas nažalost našim selima samo odzvanja zvuka crkvenog zvona koje obavještava o smrti jos jednog mještanina.
Ako se uskoro nista ne promijeni nećemo više čuti niti zvuk crkvenog zvona jer neće imati kome zvoniti .
/ Josip Lelić – Ravne Brčko 24/
