Krepsic Veni Vidi Krepšić
Imao sam razne nadimke, uglavnom sam ih stekao u lovu, ali sada me u selu zovu Turčin.Mene, ej !? A moj djed Đunisije ratovao je protiv Turaka u balkanskim ratovima! Pa bio na Solunskom frontu, prešao pješke Albaniju. Nositelj spomenice … Ovako je započeo priču Tomislav Pavlović (78), iz sela Bosuta kod Aranđelovca, otac Gorana Pavlovića, poznatijeg kao Abdulah i Džebel koji se sada bori u Siriji kao džihadista, ali nikada nije promijenio ime. Goran Pavlović, rođen na Badnji dan prije 48 godina, sigurnosnim službama poznat kao Abdulah i Džebel, danas je jedan od glavnih džihadista u Siriji.
On je 2004. godine u Bajrakli džamiji u Beogradu prešao u islam, a ubrzo je na rubu grada u iznajmljenom objektu podigao mesdžid (mjesto za klanjanje bez minareta), koji je potom “preuzeo” Ferat Kasumović. Kasumović, kao i Abid Podbicanin, Sead Plojović, Tefik Mujović i Izudin Crnovršanin sada su na optužnici Tužiteljstva za organizirani kriminal u Beogradu, koje ih tereti za niz teških kaznenih djela terorizma – od vrbovanja i slanja ljudi u Siriju do planiranja terorističkih napada. Uhićenje je izbjegao Pavlović, jer je sa suprugom, kćerkom i zetom Seadom cicvaru u sirijskom gradu Azizu. Tamo je i Podbicanin, kao i Mujović, koji je preko facebook stranice slao terorističke prijetnje.- Gorit će Beograd i Rim – poručivao je ovaj Novopazarac. Svi osumnjičeni za terorizam bili su čvrsto povezani s vehabijskim pokretom, kao i sa vjerskim fanaticima u Gornjoj Maoči u Federaciji BiH.
– Gdje je da je i što god da je, on je moj sin! I nikada ne mogu biti protiv svog djeteta – pognute glave govori Tomislav Pavlović. – Zadnji put je bio ovdje prije godinu dana. I snaja Mirjana, i moja Nena, unuka ljubimica. Od tada se vučem po sudovima zbog oružja koje su pronašli ovdje. Popakovali ga u dvorištu i slikali. Sve je to moje iz lova i jedan službeni pištolj, koji je moja pokojna supruga Marica dobila od vojske. Radila je Generalštabu, na izradi i ažuriranju planova obrane zemlje i šifriranju. Bila je bitno lice. Samo su dvije osobe pored Tita znale tajne šifre, među kojima je bila i moja supruga. Nudio sam Goranu taj pištolj, ali nije ga htio, valjda mu bilo oružja preko glave od rata u Vukovaru.
Kasumović i Pavlović, koji su jedno vrijeme zajedno klanjali u mesdžidu na Ledinama u Beogradu, preko Maoče su se obreli iu Siriji. Obojica su poveli i supruge, a Kasumović je vrbovao i maloljetnog šurjaka. Ovaj beogradski Rom se sa suprugom preko Kosmeta vratio u Srbiju poslije pogibije ženinog brata na sirijskom ratištu. Pavlović je s obitelji nastavio živjeti u Azizu. Inače, on je svoju tada petnaestogodišnju kćer udao za dva puta starijeg cicvaru, koji ju je odveo u Gornju Maoču. – Sada i moja unuka Nena ima dvoje djece – nastavlja priču starac Tomislav, nekada glavni blagajnik i tajnik Titovog lovišta u Karađorđevu. –
Ima kćerkicu, bebu, i sina od valjda dvije godine. A kako se zovu ne znam. Imaju ona, njihova imena. Ne znam ni za ta imena koja kažu da sada nose Goran i Mirjana. Nevena se udala za muslimana. Valjda se zaljubilo dijete, da li je bila maloljetna ne znam, ja sam bio sretan. Bio sam sretan dok mi je još neko dolazio. Sada više nemam nikog. A i svi u selu bježe od mene i ogovaraju me. Ja, Turčin … Tomislav se jedva kreće, uz pomoć štaka. Zglobovi su mu stradali, ali je, kaže, propao naglo, od kada se su na njega svalile muke zbog sina Gorana i vijesti koje ga prate. – Puno je naselje doušnika.
Ne znam ja da li moj Goran vehabija, džigadista, ali znam da je prešao u islam – govori Tomislav i pokušava svega da se sjeti. – Neku godinu prije nego što je riješio da postane musliman, majka mu je preminula. I bolje da to nije doživjela. Svakako bi umrla zbog toga u najgorim mukama. Vjerojatno se i Đunisije i moj Radovan prevrću u grobu. A i ja ću pored njih da budem sahranjen. Goran je, kako priča njegov otac, kao mlad počeo proučavati vjerske knjige. Nije se odmah opredijelio za islam. – Čitao je mnogo. Iz priče s njim, shvatio sam da on smatra da je islam najpoštenija i najiskrenija vjera – priča Tomislav. – Mene nije ni pokušavao vrbuje.Zna da sam ja oduvijek vjerovao samo u Tita, partiju i omladinsku radnu akciju. Dok je bio mali, ja sam ga lijepo vaspitavao. Čak i da ratuje u Siriji, to meni nitko ne govori. I bolje da ne znam. Samo da u mukama živim.
OSUMNjIČENI Sead Plojović posjeduje hrvatsko i srpsko državljanstvo i jedan je od glavnih emira u udruženju “Furkan” u Novom Pazaru. I on je povezan s Gornjom Maočom, kao i Crnovršanin, koji je organizirao prikupljanje novca ali i ljudi, koje je vodio kod Nusreta Imamovića, vođe radikalnih islamista u BiH. Imamović je već neko vrijeme u Siriji i Iraku i jedan je od zapovjednika u Al Nusra frontu. Stavljen je na posebnu globalnu listu terorista State Departmenta zbog terorističkih aktivnosti i veza s mrežom na Bliskom istoku iu svijetu.
VOJNIK PA TAKSIST Prije odlaska u Siriju, Goran Pavlović bio je zaposlen u Vojno-tehničkom institutu, do 1995. Potom je napustio vojsku i počeo da radi kao carinik, a zatim je vozio taksi u Beogradu, gdje je i živio s obitelji. Sigurnosnim službama u regiji, ali i našim, Pavlović je bio interesantan poslije pucnjave na američku ambasadu u Sarajevu, za koju je osumnjičen vehabija Mevlid Jašarević, njegov susjed iz sela Gornja Maoča, inače državljanin Srbije kao i sam Pavlović.
